Kako se postaje svetima, Božjim ljudima?
Koje etape treba proći?
U kojim krjepostima napredovati?
Sv. Antun pruža mnoge i značajne polazišne točke za teologiju postajanja duhovnim.
Ako je zajedništvo s Bogom kršćansko 
„stanje“, ne može se zanemariti da je to novo stanje „život“ (novi život, usp. Rim 6, 4). Kao svaki život, pretpostavlja rođenje, razvoj. Sakramenti predsjedaju izvoru i nastajanju toga života i pružaju dinamičnu potku kršćanske duhovnosti.
Nema, međutim, kršćanskog života ako čovjek ne pridoda vlastitu suradnju Božjem djelovanju. Postajući po krštenju djetetom kršćanskog života, kršćanin ga zatim mora razvijati da bi došao do zrelosti, a to je život vječni.
Sv. Antun na poseban način rasvjetljuje psihološko-etički vid faza puta savršenstva: dinamiku ustrojstva krjeposti; smjer puta duhovnog života, podoban za razmišljanja i goleme razvoje.
Iz Antunove nauke o krjepostima prosijava ona koja bi se mogla zvati pravom dijalektikom postajanja duhovnim.
Put prema istinskoj duhovnoj savršenosti u biti je jedan, premda različit kroz razne etape. Sv. Antun ne iznosi ga teoretski ili apstraktno, kako to čine priručnici asketske i mistične teologije, već konkretno u kršćaninu, koji tim putem prolazi teško, često šepajući pa i kojiput posrćući.
Što se tiče božanskog posredovanja, savršenstvo ima tri karakteristična momenta koji odgovaraju trima klasičnim stupnjevima kršćanskoga duhovnog života: početnika, uznapredovanih i savršenih.
U prvom stupnju – početnika – prevladava čišćenje;
u drugom – uznapredovanih – otvaranje duše istini i odijevanje krjepostima;
u trećem – savršenih – duša otvara vrata sjedinjenju s Bogom, s kojim često doživljava slatke trenutke.
Prvi se stupanj podudara s početkom povratka Bogu iz grješna života i zaokuplja čovjeka u veoma mučnom radu borbe i čišćenja. Izišavši iz blata grijeha, još uvijek sa sobom nosi rane žalosnog nasljedstva: zle navike koje treba prevladati, prošlost koju treba ispaštati. Nutarnjem razdoru između tijela i duše pridružuje se vanjska zasjeda svijeta i đavla. Dva „velika prijatelja“ koji zajednički djeluju na duhovnu štetu vjernika. Potrebne krjeposti: bdjenje i ustrajnosti.