Zah 9, 9-10
Rim 8, 9.11-13
Mt 11, 25- 30
Ljudska i Božja logika nikad se ne susreću. Bog kaže: «Vaše misli nisu moje misli i vaši puti nisu moji puti». Postoji ipak Put susreta Boga i čovjeka – Isus. Mesija, koji je po prorocima najavljivan, koga su Židovi čekali kao Kralja mira, pobjednika nad neprijateljima, jamca slobode i blagostanja, čija vlast seže do kraja svijeta, došao je na svijet u jednostavnosti, skromnosti, siromaštvu betlehemske štalice. Izvanjskih znakova moći, kakve ljudi po ljudskoj logici očekuju uz tako najavljenu osobu, u Njega se nije moglo naslutiti. Došao je krotak, ponizan, i zato Ga većina nije prepoznala. Objavu Njegova rođenja, pjesmu anđela, čuli su samo skromni, siromašni pastiri, a zvijezdu vodilju vidjeli oni koji su tražili mudrost. Ostalima nije bilo dano to vidjeti ni čuti, nije im bilo dano prepoznati Mesiju. Mnogi su kasnije gledali čudesa koja je činio, i ostali gluhi i slijepi. Tako je do dana današnjega: tajne kraljevstva nebeskog otkrivaju se samo malenima, poniznima, skromnima.
Zašto? Nije On pristran da bi jednima dao što drugima ne bi. Greška je u nama. Kao što ovca prepoznaje svoga pastira, čovjek one koji su njegovi po uvjerenju, jeziku i slično, tako i Božji čovjek prepoznaje svog Gospodara. Isusa prepoznaju njegovi, odnosno oni koji su Isusova Duha: ponizni, krotki, pravični, milosrdni, mirotvorci – jednom riječju, ljudi siromašni duhom.
Tek se u praznu posudu može nešto uliti, u punu ne. Tek oni koji izgube svoj život, mogu primiti novi; oni koji ne žive po tijelu, mogu živjeti po Duhu. A to je poziv kršćanina. Zato sveti Pavao veli: «Vi niste u tijelu nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov…» I upozorava: «Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.»
Objašnjava u Poslanici Galaćanima kakav je to život po tijelu, tj. što je plod ispunjavanja požuda: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Ponavlja upozorenje: «Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti». (Gal 5) Sv. Ivan Vianney kaže da postoje samo dvije inačice: «Ili kršćanin vlada nad svojim strastima, ili njegove strasti vladaju njime. Neko rješenje između ovog dvoga ne postoji».
Isus je rekao da je Kraljevstvo Božje među nama. On ga je donio; vječnost počinje već u vremenu. Blaženstvo se prepoznaje po plodovima Duha, a oni su: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. (Gal 5)
Riječi koje je Vianney uputio svojim suvremenicima vrijede i za nas danas: «Pustite neka ljudi ovoga svijeta pričaju svoju priču. Slijepi su. A tko ne vidi, nije u mogućnosti ni spoznati. A tko nema spoznanja, ni ne ljubi. Tko Boga ne ljubi, ljubi samo sebe i svoje strasti. Takav navezuje svoje srce na stvari koje prolaze kao dim.» Neka ne bude tako s nama. Vežimo svoje srce ljubavlju prema Bogu pa možemo već sad živjeti nebo na zemlji ne plašeći se smrti. Amen.
p. Anđelko Sesar