Presveto Trojstvo

Pater Anđelko

Pnz 4, 32-34. 39-40
Rim 8, 14-17
Mt 28,16-20

Presveto Trojstvo fenomen je koji su proučavali mnogi veliki umovi, apstrakcija koju su nastojali definirati vrhunski teolozi, iako je samo tumačenje srca vrlo jednostavno: Otac, Sin i Duh Sveti – jedno su. Oni su trojedinstvo koje se stopilo, jedno u drugo pretopilo do nerazlučivosti i neraskidivosti, do posvemašnjega jedinstva. Oni su ista bit, prapočelo i prabitak, kao i svršetak svega što jest. Ta filozofičnost tumačenja mora ustuknuti pred jednostavnošću srca koje uvijek prepoznaje dobrotu, ljepotu i pravednost. Uostalom, gleda se i vidi srcem, samo ono može razumjeti sve jezike. Bez srca i bez ljubavi bili bismo, kako kaže sveti Pavao, „mjed što ječi i cimbal što zveči.“ Uludo i uzalud. Iako su, dakle, oduvijek bili, Presveto se Trojstvo nekako kronološki razlučuje na tri osobe onoga trena kad je Otac poslao na zemlju svoga Sina, odnosno kad nam je, na Pedesetnicu, udahnut Duh Sveti, ukras naše duše i smjerokaz našega života i djelovanja. Kristove riječi upućene jedanaestorici apostola – Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas – kao da ponovno ujedinjuju i isprepliću njihovo trojedino zajedništvo.

Od Boga smo, dakle, kako kaže sveti Pavao kršćanskoj zajednici Rimljana, primili Duha posinstva. Time smo postali djeca Božja i baštinici Božji, odnosno subaštinici Kristovi. Ako s Njime trpimo – da se zajedno s Njime i proslavimo.

Isus je došao na svijet objaviti Oca, u svoj njegovoj veličini i punini. Sastanak je dogovoren u Galileji, na gori. Padoše ničice, ali neki posumnjaše da je to On – njihov raspeti Učitelj. Uistinu, sumnja nikad ne prestaje. Pojavljuje se svuda kao neka tiha bolest koja ruje i izjeda, podjaruje i bojkotira posvemašnju predaju srca. Kako nekoć – tako i danas. Kao što je Krist toga dana stajao među okupljenima na gori, tako i danas stoji među nama. Dijele nas tisuće godina, ali je aktualnost Kristove poruke i oporuke svevremenska: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio…“

Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama! (2 Kor 13,13). Te riječi pozdrava dokazuju kako je Očeva ljubav u Kristu iznikla upravo iz zajedništva koje se ostvarilo s Duhom Svetim. Prema tome, zajedništvo Duha Svetoga istodobno je i zajedništvo u Duhu i bratsko zajedništvo koje je proizišlo iz Duha. Ovo potonje odnosi se na našu bratsku kršćansku zajednicu koja i dalje živi u zajedništvu s Kristom kroz euharistijsko blagovanje. Svi smo, dakle, dionici jednoga kruha u sakramentalnom zajedništvu i u svakodnevnom funkcioniranju prema Kristovim uputama. Nadahnuti Duhom Svetim, a prema svjedočanstvu Krista, Sina Božjega, zajedno stremimo Ocu. U kraljevstvu nebeskomu jedno su Stvoritelj, Spasitelj i Otkupitelj. Stremimo tome vječnom zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga da i mi postanemo neraskidivi dio toga Svjetla, a ne da lutamo u tami i laži. Stremimo bratstvu koje je plod zajedništva s Bogom, neodvojivi od njega baš kao trs od loze ili med od pčele. Zajedništvo ljubavi, koje povezuje Sina s Ocem i s ljudima, model je i izvor pobratimstva među svima nama: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas!“ (Iv 15,12). Stoga dijelimo i radosti i žalosti, zajedno služimo evanđelju, okupljajmo se u majci Crkvi, našoj matici, skrbnici i zaštitnici. Zajedno lomimo i jedimo od istoga kruha, gorljivo i strastveno kao u životu prve Crkve, molimo iste molitve, ujedinjeni pod istim Božjim krovom, pod istom kapom nebeskom, neraskidivi i nerazdruživi kao braća.

Neka nas u održavanju toga zajedništva s Bogom i braćom posebno nadahnjuje i pomaže Duh Sveti, ta zlatna zraka proizašla iz sunca našega života – Krista. Oko Njega se svi vrtimo kao planeti i zvijezde u heliocentričnome sustavu, on je izvor života i topline, on sivilu daje boju i otapa tvrda srca, on ohrabruje promrzlu biljčicu da digne glavu i osunča zelene udove. Okrenimo mu lica, zatvorimo oči, pustimo da nas cijele obasja i preplavi. Samo tako, ujedinjeni u bratskome zajedništvu i prepušteni Presvetome Trojstvu, sigurni da nama upravlja sama milost s neba, stići ćemo do cilja – sretni zbog plodnoga života i željni konačnoga usidrenja u luci svjetlosti.

Krist kaže: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!“ Prepustimo mu se kao list vjetru, kao barka valu, posve sigurni u ispravnost Njegova kursa i stručnost kormilara. Sve što jesmo i možemo učiniti neznatno je prema veličanstvenome planu Stvoritelja. Naše su atomske bombe neznatne prema eksploziji jednog nebeskog tijela, a Gospodin naš ima moć svemirom razbacati sve zvjezdane svjetove. Neki od nas postanak svijeta tumače velikim praskom u svemiru, a mi kršćani vjerujemo da je to bila tek neka Božja igrarija – možda je samo kihnuo ili se gromko nasmijao. Tolika je Njegova veličina. Ništa se ne događa bez Njegova znanja. Božja riječ u imenu Oca, Sina i Duha Svetoga odzvanja preko svih granica. Kad bismo raketama i svemiroplovima doprijeli do najkrajnijih zvijezda, prevalili stazu od milijune svjetlonosnih godina, još ne bismo učinili ni jedan milimetar do veličine beskrajnosti skrivene u riječima Otac, Sin i Duh Sveti. Prepustimo se tome trojedinstvu u čijemu su vlasništvu i sunce, i mjesec, i zvijezde; od kojega je sve nastalo i kojemu se sve vraća – pa tako i mi, izdanak ljudskoga roda, najmilije Božje biće, nikad zaboravljeno i napušteno, uvijek vođeno čvrstom desnicom Stvoritelja i Spasitelja, zaliveno i umiveno Duhom koji osvjetljava sve naše tamne noći. Amen.

Čov.iek današnjice sklon je sve proračunavanju,ali veličinu Boga ne može proračunati.On^pita Iza&ce  nestati neprijateljske napetosti između Istoka i Zapada,kad će zavladati mir na čitavom svijetu,kad će liječnici pronaći lijek protiv raka,kad sredstvo protiv smrti? Čovjek se pita i računa,prognozira i stvara planove.Veličinu Božju ne treba se usuđivati računati,mjeriti,ne smije Boga mjeriti čovje­čjom mjerom,jer dokle god čov.iek Boga m.ieri svojom m.ieromfdotle će Bog biti njegov rival.U strpljivosti čekajmo svršetak svijeta,onda ćemo gledati Boga u bezkrajnoj sili i neizmjernom veličanstvu*

Amen.

p. Anđelko Sesar