Poštovani i dragi vjernici, dragi prijatelji!
Kad bih ja sam sebi držao govor onda bih se samo zadržao na evaluaciji ove dvije komponente izrečene u pozdravu; jesam li učinio išta kroz ove moje četiri godine mandata u ovom predivnom kraju Hratske, da bi ljudi koji su mi povjereni bili bolji vjernici?! I drugo, jesam li bio dovoljno blizu ljudima da bi doista ostvarili to željkovano prijateljstvo, i jesam li kome pomogao da ponovo uspostavi prijateljski odnos s onim od kojega se možda udaljio?! Objektivne odgovore na ova pitanja ću naravno naći pred licem Božjim jednoga dana, no ne umišljam si da sam ostavio velikoga traga. Dragom Bogu i svetom Antunu hvala na daru i milostima koje sam imao kroz ove godine službe u ovoj lijepoj župi.
Budući da za pet dana obilježavam točno 20 godina svećeništva, doživljavam snažno jedno egzistencijalno svećeničko pitanje: što sam posebno učinio u svojim propovijedima, katehezama, pripravama, slavljima, ispraćajima… Neke svoje uspjehe posebno ne vidim niti ih želim naglašavati, ali zato neuspjeha je more. Vama koji ste dobri ljudi i dobri vjernici ja nisam ni bio potreban. Bili ste takvi i prije mene. Vaše opredjeljenje za Boga i za vječne vrjednote je stameno i konačno. Dok s druge strane stotine je djece i mladih s kojima sam nastojao da zavole Boga i Crkvu a koji su netragom nestali. Možda je jedini razlog zbog kojeg se privremeno povlačim iz pastorala i zbog kojeg sam nakon prvotnog odbijanja ipak pristao ići u Creski samostan, jest upravo to što proživljavam svoje neuspjehe kojih sam itekako svjestan. Ponajviše u pogledu rada s djecom i mladima. Postalo mi je teško gledati nebrigu roditelja za vjerski odgoj svoga djeteta. Žalosti me kad sve više ne mogu izdati posvjedočenje za kumovanje onima koji ne idu više na misu niti se ispovijedaju. Doživljavam mučnom prijetvornu poniznost kod pojedinaca kad nešto trebaju od crkve, ili kad bahato opravdavaju svoju lijenosst. Teško je to kad svojega župljanina i on svoga župnika prvi put upozna nakon 3 i više godina. O ovim negativnim doživljajima želim govoriti samo ovdje i samo danas. Ni prije ni poslije o župi Marof neću ništa loše reći. Dapače, još uvijek smatram da je ovo župa iznad hrvatskog prosjeka u mnogočemu, no kako nema idealnog župnika, nema ni idealnih župljana.
S druge pak strane puno i dugo bih mogao govoriti o pozitivnim aspektima ove župe i predivnim prijateljstvima kojima ste me obogatili. Stoga želim iskreno zahvaliti najprije mojoj subraći: p. Anđelku koji je i nakon 50 godina svoga svećeništva neumoran i strastven u želji da još od sebe dade za spas duša i da nikada nismo imali niti najmanjeg prijepora oko bilo čega; zatim p. Alojziju koji je tako pitome naravi (pored nas dvojice ‘kamenjara’) i velike strpljivosti koja se najviše očituje u njegovom velikom doprinosu u ispovijedanju. Nikad ga nije trebalo poticati, uvjek je to radosno činio.
Hvala časnim sestrama. Prvi put sam osjetio što znači prepustiti veliki dio brige oko crkve i samostana drugome. Osobito mi je bilo stalo do urednosti crkve, samostana i okućnice. A one su to revno i s ljubavlju činile, kao i druge dužnosti, crkvenog pjevanja, kuhinje, vrta i puno drugih stvari što najbolje vi žene i majke znate.
Hvala svim crkvenim pjevačima, od najmlađih do onih koji su prvi zapjevali u ovoj crkvi. Osobito hvala voditeljima: s. Kati, Dejanu, Gabrijelu i Jani. Hvala dragim ministrantima na lijepom i dostojanstvenom služenju kod oltara. Hvala vjeroučiteljima na pomoći u župnoj katehezi. Hvala članovima patoralnog vijeća na savjetima i pomoći. Hvala onima koje sam češće znao pozvati u pomoć u nekim akcijama.
Hvala upravi bolnice i cjelokupnom osoblju za uvijek srdačan prijem kod dolaska pacijentima. Osobito hvala udruzi srce za sve ono što čine.
Hvala gradskoj upravi i gradonačelniku na velikoj skrbi oko dobra naše lokalne zajednice. Turističkoj zajednici, gradskom vrtiću, osnovnoj školi i svim djelatnicima, gospodarstvenicima… lijepo i rado smo surađivali.
Posebnu zahvalu za suradnju izričem Kulturno umjetničkom društvu Marof koji su me obradovali svojom prisutnošću danas ovdje u narodnim nošnjama. Zatim dragim članovima Klape Marof. Bili ste mi uvijek dragi u svojim nastupima i rado sam vas slušao i gledao.
Vi znate da sam ja bio i pomalo atipičan župnik pa sam bio i članom pojedinih društava i udruga. Iskreno hvala mojim lovcima i članovima udruge Vepar. Nisam djelovao puno, ali kad sam se pojavio, bio sam učinkovit… hvala vam na oprošaju koji ste mi priredili.
Hvala dragoj ekipi streljačkog kluba termika i na oproštaju i uspomeni koji ste mi upriličili. Medalje koje ste mi dodijelili (za pošteno osvojena natjecanja) rado ću ponijeti i sjećati se lijepih susreta u Možđencu.
Hvala mojim bajkerima i ribičima.
Želim iskreno i ponaosob zahvaliti svakoj krštenoj duši i svim ljudima dobre volje, župljanima i drugim posjetiteljima ove crkve, najprije vama koji ste redoviti na nedjeljnim susretima, a zatim i svima ostalima koji još odgađaju intenzivirati svoj odnos s Bogom. Hvala vam na dobroti, na vjerničkom i ljudskom svjedočanstvu, na materijalnoj potpori crkvi i samostanu, na strpljenju u časovima nevolja, na postojanosti vjere i u trenucima tuge ili gubitka voljenih osoba, na dostojanstvenim slavljima svetih Otajstava, na ozbiljnim ali radosnim slavljima najvećih kršćanskih blagdana, na sabranosti i odazivu na pobožnosti. Hvala vam na svakodnevnoj žrtvi i izgaranju za svoje obitelji. Hvala vam na poštovanju i ljubaznosti prema nama svećenicima. Hvala vam što poštujete i volite svoju Crkvu i sveti poklad vjere.
Fra Nikoli i fra Krunoslavu želim svaki blagoslov i uspjeh!
fra Vitomir Glavaš
